Tim koji je ostavio trag...
U ovosedmičnom izdanju rubrike BTH (Back Through History) vraćamo se jednoj izuzetno zanimljivoj generaciji našeg kluba — generaciji 2004, koja je u određenim periodima bila dopunjavana igračima iz generacije 2005.
Riječ je o ekipi koju su krasili borbenost, timski duh i takmičarski karakter, a koja je iza sebe ostavila značajan trag u istoriji našeg kluba. Svoj kvalitet ova generacija potvrdila je najprije osvajanjem titule prvaka PKO Banja Luka, nakon čega je uslijedio plasman na republički nivo takmičenja, gdje su ostvarili još jedan zapažen rezultat i sezonu završili kao trećeplasirana ekipa Republike Srpske.
Tadašnji sistem takmičenja donosio je dodatni izazov. Trećeplasirani tim iz Republike Srpske nije direktno ostvarivao plasman na završni turnir Bosne i Hercegovine, već je morao kroz dodatne kvalifikacije potvrditi svoj kvalitet. Naša ekipa je i u tom izazovu pokazala snagu, karakter i kvalitet, ostvarivši obje potrebne pobjede — protiv ekipe iz hrvatskog dijela Bosne i Hercegovine i protiv ekipe iz Federacije BiH — čime je izboren plasman na finalni turnir Bosne i Hercegovine.
U polufinalu nas je čekala ekipa Budućnost Bijeljina, koja nas je prethodno savladala na republičkom nivou takmičenja i sezonu završila kao prvoplasirani tim Republike Srpske. Naša ekipa je odgovorila na najbolji mogući način i ostvarila pobjedu rezultatom 59:36, čime je izboreno mjesto u velikom finalu prvenstva Bosne i Hercegovine.
U finalnoj utakmici protiv ekipe Spars Sarajevo, uprkos velikoj želji, borbi i zalaganju, naša ekipa nije uspjela doći do titule prvaka Bosne i Hercegovine. Spars je u tom periodu bio predvođen Filipom Jovićem, dok je naš tim predvodio kapiten Aleksa Čovičković. Iako je finale završeno porazom, ova generacija je ostvarila izuzetan uspjeh i sezonu završila kao vicešampion Bosne i Hercegovine, osvojivši srebrnu medalju i jedno posebno mjesto u istoriji kluba.
Ono što ovu generaciju ne čini posebnom samo jesu rezultati, već i način na koji je do njih došla — kroz zajedništvo, borbu i energiju koju je nosila na svakom treningu i svakoj utakmici.
Danas, sa ove vremenske distance, članovi te generacije krenuli su različitim životnim putevima. Neki su nastavili svoje obrazovanje i otišli na fakultete, neki su se posvetili poslu i privatnim obavezama, a neki su ostali povezani sa košarkom, bilo aktivno ili kroz određene segmente sportskog života. Bez obzira na to gdje ih je život odveo, ostaju važan dio istorije našeg kluba.
Hvala svim igračima ove generacije što su bili dio jednog važnog perioda u istoriji našeg kluba i što su svojim nastupima ostavili lijep trag u njegovom razvoju.